I samo ime nosi malu priču. Djeco je nazvan prema gekonu, gušteru koji se u dijelovima jugoistočne Azije smatra donositeljem sreće. Taj pomalo neobičan zaštitni znak dobro je najavio ono što će brend postati: mjesto na kojem se ozbiljne ideje pojavljuju u razigranom, šarenom i neočekivanom obliku.
Véroniquein sin Frédéric odrastao je kao prvi ispitivač njezinih novih igara. Uz njih je rano naučio da posao može biti igra, a igra ozbiljan prostor stvaranja.
Sin je probudio uspavanu obiteljsku kuću igračaka.
Nakon razdoblja mirovanja Frédéric Michel-Dalès 1989. godine vraća se obiteljskom brendu. Isprva je putovao i tražio neobične igračke koje bi mogao predstaviti francuskom tržištu. No putovanja su mu sve češće donosila ideje za proizvode koje nigdje nije mogao pronaći.
Ako igračka koju zamišlja ne postoji, preostaje je stvoriti.
Godine 1993. počeo je razvijati nove originalne kolekcije i Djecu dao smjer po kojem ga danas prepoznajemo. Obiteljska priča tako nije nastavljena jednostavnim ponavljanjem prošlosti. Frédéric je sačuvao majčinu vjeru u pametnu i lijepu igru, ali joj je otvorio vrata suvremenoj ilustraciji, dizajnu i novim načinima dječjeg stvaranja.
Djeco je ostao obiteljski brend, smješten u svojoj povijesnoj pariškoj radionici nedaleko od Seine. Ondje tim dizajnera, grafičara i kreatora razvija nove igračke, igre i aktivnosti, oslanjajući se na slobodu mašte koju brend njeguje od svojih početaka.
Kod Djeca ilustracija nije ukras na kutiji.
Više od dvije stotine afirmiranih i mladih ilustratora oblikuje vizualni identitet Djeca. Svaki donosi vlastiti rukopis: nježan, neobičan, razigran, sanjiv, grafički snažan ili pomalo nestašan.
Njihov rad zatim prelazi u ruke Djecovih dizajnera. Ilustracija postaje karta za igru, slagalica, figurica, kreativni zadatak ili čitav mali prostor za pripovijedanje. Čak se i ambalaža promatra kao dio proizvoda — kao predmet koji se čuva, izlaže u dječjoj sobi ili ponovno uključuje u igru.
Djeco nije ostao samo naručitelj ilustracija. Frédéric i Barbara Michel-Dalès 2011. godine počeli su stvarati vlastitu zbirku suvremene ilustracije za djecu. Danas ona obuhvaća više od 250 originalnih radova, a nastala je sa željom da podupire umjetnike i dječjoj publici otvara vrata prema suvremenoj umjetnosti.
U kreativnim kompletima dijete zato ne dobiva samo materijale i uputu. Upoznaje i svijet umjetnika čiji je vizualni jezik oblikovao aktivnost. U pojedinim kolekcijama suvremeni ilustratori približavaju djeci čak i rukopise velikih umjetnika poput Moneta, Picassa ili Arcimbolda.
Njihov najvažniji materijal ponekad je — vrijeme.
Od prve ideje do izlaska gotovog proizvoda može proći između jedne i dvije godine. U tom se razdoblju razrađuju pravila, oblik, ilustracije, način korištenja, materijali i ambalaža.
U razvoj se prema potrebi uključuju učitelji, stručnjaci za rani razvoj, umjetnici i dizajneri. Cilj nije da proizvod bude samo lijep ili samo edukativan, nego da bude razumljiv djetetu, ugodan za korištenje i dovoljno zanimljiv da mu se dijete poželi vraćati.
Djeco je tijekom godina iznova pronalazio nove oblike poznatih aktivnosti. Slagalicama je dodao okvire za promatranje i traženje detalja. Kutije slagalica pretvorio je u ilustrirane siluete koje ostaju kao ukras. Tradicionalne lančane reakcije razvio je u otvorene konstrukcijske sustave, a metalne automobile odmaknuo od realističnih kopija i pretvorio u neobične autorske likove.
Lijepo mora biti dovoljno kvalitetno da ostane.
Djeco bira čvrsti karton, kvalitetnu šperploču, ojačani papir i druge materijale prilagođene čestoj dječjoj uporabi. Cilj im je stvarati igre i igračke koje se ne potroše nakon jednog razdoblja interesa, nego se mogu čuvati, dijeliti i postati dio obiteljskih priča.
Brend od 2010. postupno povećava udio FSC certificiranih proizvoda. Prema njihovim podacima za 2025. godinu, 67% kolekcije pretežno je izrađeno od drva, kartona ili papira, a 94% tih proizvoda nosi FSC certifikat.
I ambalaža se razvija u istom smjeru. Djeco je 2021. prestao koristiti vanjsku plastičnu foliju, tradicionalno daje prednost otvorenim kutijama bez plastičnih prozora, a jednokratne plastične dijelove unutar pakiranja postupno zamjenjuje papirnatim rješenjima.
To je važan dio njihova pristupa: odgovornost ne treba biti odvojena priča dodana proizvodu. Ona treba biti ugrađena u odluke od kojih je proizvod sastavljen.
Kada igračka nosi toliko mašte, umjetnosti i vremena, prirodno je poželjeti da traje duže od jedne dječje faze.
